Ćutnja kao noć nad Dunavom
šušti a kao da je nema,
ne čuje se
ni reči da prozbori hladna reka
ništa njome ne plovi,
ne smeje se
I traje ta glupa tišina,
seče kao sedam kosača
zaboli nekad ta tudja taština
nema osmeha, reči , makar plača
nema ništa, sve nestaje
ostaje trula gordost i kajanje
samo tišina i praznina.
Нема коментара:
Постави коментар