Više nisi moj centar sveta
ni onaj uzdah kad ti ime pomenem
bledi i tvoj miris kraj kreveta
nestaješ polako kao sećanje
Trudim se da lik ti sačuvam
i onaj svet i ona maštanja
kad zatrebaju da ih otvaram
možda i dodje neko vreme praštanja
Ne želim ti više ni pesme pisati
jer svaka od njih kao otrov ubija
želim sad samo normalno disati
i sećanja čuvati od zaborava.
Нема коментара:
Постави коментар