Kao izbačeni slepi putnik
na raskršću stojim
masku starog svirača na lice nameštam
u ruci držim povez tužnih uspomena
prolaznike pesmama starim zasmevam
Pahulje snega padaju po licu
da je svaka novčić, koliko sreće bi bilo
ostarelom rukom diram hladnu žicu
a prolaze ljudi sa rukama u džepu
i niko ni banku putniku da baci
Olinjali kaput ni zimu ne drži
i sve me ove pesme zagrejati neće
pahulje ko novčiće sam prestao da brojim
pesmama tužnim tražim deo sreće
Нема коментара:
Постави коментар