Sa nekom setom , setim se godine prošle
onog dana, tamo negde, sad kao san
zar je moguće da se setim baš toga
kad si mi tortu dala za rodjendan
Jedna tacna, kartonska, bela
nevešti kolac, na brzinu stvoren
na njemu samo jedna sveća vrela
govorila je, da je život tek počet
Taj mi je poljubac bio ko zavet
suzu sreće sam krio da ne vidiš
ta torta je bila kao ceo svet
sve ono što sanjaš, šta poželiš
I evo sada godinu posle
stariji godinu, kao stotinu drugih
držim tacnu a u rukama jedan san
ko siromah čekam parče te torte
jer i danas mi je rodjendan.
Нема коментара:
Постави коментар