петак, 9. новембар 2012.

A ujutro...


Kad se probudiš ujutro
da li ćeš samo otići
hoćeš li ostaviti kose miris
da me poljubiš krevetu prići
ili samo tiho nestati

Hocu li ti bar korak čuti
škripu vrata dok odlaziš
ili da se pravim da spavam,
kao ne primetim da prolaziš
žmurim i samo da ćutim

Ostavi mi bar sećanje
na otvorena vrata za raj
da ne kopam tragove kroz pamćenje
uspomenu kao dragulj sačuvam
ne zamišljam da je svemu kraj.

Нема коментара:

Постави коментар