Nasmejem se i sad kad se setim
one drhtavice, i male slatke treme
šta da ti kažem, kako da se spremim
a prolazilo je tada pored mene
-jedno drvo, jedan put, jedan sumrak
jedna jesen i jedna silna želja
I bio je mrak tada oko nas
svetiljka se mučila da nas osvetli
naša dva lica odjednom srećna
a mi, mi smo samo videli
-jedan Dunav, jednu maglu,jedan vetar
jedan slučajan dodir prsta
Ostaju tragovi, neki neizbrisivi
na svim mestima gde smo bili
nose u sebi taj osećaj neopisivi
a mi, mi se sa osmehom sećamo
-te jedne reke, jednog bagremara,
jedne livade, jednog daha i uzdaha
jedne godine, jednog odkucaja srca,
jednog drhtaja i jednog slatkog straha.
Нема коментара:
Постави коментар