недеља, 23. фебруар 2014.

Umoran sam

Umoran sam
Noć polako pada i na moje oči
grabim ostatke sveće na stolu
možda će mi taj plamičak pomoći
samo da zaspim, da ne mislim
da se ne prepustim očaju, bolu
da nadom nove prizovem noći
i jutra, i dane i sunca i kiše
da ubedim sebe da opet ću moći
da volim i dalje i još više
A umoran sam
Dao sam sebe i sve što sam hteo
prodadoh svoju i tudje duše
sve što sam mogao i želeo
kule od snova koji se ruše
a dobih samo prekor i suze
udarce u grudi jedan za drugim
neko te doveo a sada te uze
povede nekim putem dugim
Umoran sam
ne želim više ništa
nije me briga ni koji je dan
duvam u tu sveću na stolu
i molim samo da utonem u san.

Нема коментара:

Постави коментар