петак, 28. децембар 2012.

Reči za kraj


Hodao je ćutke niz ulicu dugu.
Ni primetio nije kako kiša pada.
U srcu je nosio samo bol i tugu.
Kuda je pošao, ne zna ni on sada.
Rekla mu je samo neke tužne reči.
Ko utehu praznu, za kraj da podari.
A reči ko dim kad udje u oči.
Peče i boli, za suzu ne mari.
Dala je neki skriveni osmeh.
Pogled skrila od sopstvene laži
Rekla je samo, vidimo se opet!
A on je hodao kao da je traži.

понедељак, 17. децембар 2012.

Laku noć

Hteo sam ti samo reći laku noć
u mislima ušuškati, u snovima poljubiti
hteo sam ti samo kosu pomilovati
dok snove sniješ, nežno šaputati

Hteo sam ti samo reći laku noć
jorganom mekim te pokriti
u slatke snove da vodim te
tiho ti kažem volim te

htedoh ti reći laku noć

уторак, 11. децембар 2012.

Tišina


Ćutnja kao noć nad Dunavom
šušti a kao da je nema,
ne čuje se
ni reči da prozbori hladna reka
ništa njome ne plovi,
ne smeje se

I traje ta glupa tišina,
seče kao sedam kosača
zaboli nekad ta tudja taština
nema osmeha, reči , makar plača
nema ništa, sve  nestaje
ostaje trula gordost i kajanje
samo tišina i praznina.

четвртак, 29. новембар 2012.

Nedostaješ mi


Kada mi nedostaješ
ceo sve se nekako prevrne
i sve ono što mi je pravo
baš tada se preokrene

Kada mi nedostaješ
a to je baš često
sve je nekako crno i sivo
i ništa nema neko svoje mesto

Kada mi nedostaješ
a to je nekako, stalno
probam da ne mislim o tebi
ali moram, pa makar malo

A nedostaješ mi
nedostaješ u vazduhu,
u kapima kiše
nedostaješ mi stalno
sve više i više

nedostaješ mi

понедељак, 26. новембар 2012.

Jedna godina


Nasmejem se i sad kad se setim
one drhtavice, i male slatke treme
šta da ti kažem, kako da se spremim
a prolazilo je tada pored mene

-jedno drvo, jedan put, jedan sumrak
jedna jesen i jedna silna želja

I bio je mrak tada oko nas
svetiljka se mučila da nas osvetli
naša dva lica odjednom srećna
a mi, mi smo samo videli

-jedan Dunav, jednu maglu,jedan vetar
jedan slučajan dodir prsta

Ostaju tragovi, neki neizbrisivi
na svim mestima gde smo bili
nose u sebi taj osećaj neopisivi
a mi, mi se sa osmehom sećamo

-te jedne reke, jednog bagremara,
jedne livade, jednog daha i uzdaha
jedne godine, jednog odkucaja srca,
jednog drhtaja i jednog slatkog straha.

петак, 23. новембар 2012.

Želja za tobom


Vino crno, tek po malo hladno
služi, samo da potisne žudnju.

za tobom.

i potisne tamnu slutnju.

traži tebe.

Ovo moje srce je gladno
gladno tvog dodira i topline.

Samo poljubac.

Makar malo da me želja mine
a imam još tvoj ukus
onaj slatki, od usana
od tvoje kose na licu miris
od tvog dodira jezu,

U sećanju tela obris
i želju.
Želju svemirom merenu.

недеља, 18. новембар 2012.

Pruži ruku

Pruži mi ruku, ne mogu više
pomozi još malo da ostanem živ
jer ovo srce sad kuca tiše i tiše
nošeno tugom, za nešto sam kriv

Pruži mi nadu da shvatim već jednom
da si tu, da te zauvek imam
i ta duša da se ne oseća bednom
da to je ljubav, od tebe što primam

Samo taj dodir, pokret i smeh
od tebe još jednom pa neka sve prodje
daj mi da napravim taj poslednjih greh
pa neka dolazi ono šta mora da dodje