Lagala si da smem slobodno da letim
da pružim krila i dotaknem beskraj
sakrila si da mogu da osetim
kakvog je ukusa novog sunca sjaj
Ćutala si kad sam poleteo
kad sam prvi put ravnicu preleteo
dotakao beskraj svojim krilom
nazvao te svojim životom, svojom milom
Pusti me sada slobodno da letim
preko divnih vojvodjanskih njiva
neka ravnica podamnom se pruži
da osetim dah Košave ispod svojih krila
pogledom prekrijem Dunav što zasuzi
Oslobodi me jarma sa umornih pera
neka zatrepte silom i vazduh preseku
lepet krila oblake crne nek otera
da ponovo osetim ravnicu i reku
Samo me pusti da budem slobodan.
Нема коментара:
Постави коментар