Fališ mi nekako baš
kao filozofu deo celine
i nebu parče kišnog oblaka
jastuka mekog u kompletu posteljine
spavalici koji zeva, deo lepog sna
Fališ mi kao novom danu onaj predhodni
snu, zora koja je tek krenula
žednom kap kad uživa u vodi
nedostaješ mi stvarno do ludila
Znaš li uopšte kako je to
kad nedostaje krvi u venama
i pameti nedostaje u glavi
Mesec kad se izgubi u svojim menama
kad se na ovu ljubav samo zaboravi
a baš mi fališ....
ali baš , baš
Нема коментара:
Постави коментар