Prepoznah se u stablima tužne vrbe
tankih grana obešenih nad zemljom
udaran kišom, šamaran vetrom
patim za cvetom, za visinom, za nebom
Prepoznah se u obrisu žalosnih vrba
senkama od sunca liče na andjela
oluje im krila zamahuju, pokreću
ali ne lete dalje od svojih stabala
Prepoznah se i u potoku kraj tih vrba
željan snage da zemlju ponesem
makar vodom da andjeoska krila zalepršam
tugu im isperem, sreću donesem.
Нема коментара:
Постави коментар