Zašto i danas svaku poredim sa tobom
očima gledam i tražim iste boje
onaj miris tebe koji sam udisao
ukus usana koje su nekad bile moje
Zašto čujem u svakom tudjem koraku
ritam stopala, tek sličan tvojem
i trag mirisa tvoje kose na vetru
baš to što sam nekad imao kao svoje
Dokle ću samo imenom tvojim
neke druge greškom prozivati
sklopljenih očiju dok usne im ljubim
tvoje usne želeti i zamišljati
I ostaće uvek pitanje zašto
bez pravog odgovora i pravog smisla
ostaće to nedorečeno zato
jer nema ničega, jer si otišla
i ostala je samo praznina.
Нема коментара:
Постави коментар