I posle svega još zovem te jedina
prolaze pored nas i dani i godina
još si meni ona najveća potreba
onaj sok slatki, u mojim venama
I dalje si prva misao svakog jutra
kao da si tu iako te nemam
i jedva čekam novu zoru , sutra
da se budim , da te ne snevam
Samo kad bih video tvoj osmeh
još jednom, pa nek ide sve
jedan dodir, poljubac i pogled
i neka više nikad nema me.
Нема коментара:
Постави коментар