Odlaziš, otišla si
Ulicama grada skrivena od svetla
senkama kandelabera treptajem što sijaju
otišla, a nisi se ni okrenula
da osetiš suzu onih koji ostaju
Ostala je samo humka jedna
one ljubavi i one prošlosti
spomenik na jadnika, uplakana, bedna
željnog samo trenutka tvoje milosti
I sad stojiš na grobu mojem
čitaj, kako sam umro mlad
za nečim što sam smatrao svojim
što sam osetio ljubavi glad
Prošlo je već i previše dana
molitva jednog, stoji zaboravljena
suzom kao mastilom,drhtavo ispisana
u sandučetu tvojem kao pismo ostavljena.
Нема коментара:
Постави коментар