Stojiš na kiši i čekaš ga nemo
očiju tužnih od sumornog dana
pogledom tražiš poznato lice
i želiš da više ne budeš sama
Kišsne kapi hladne i teške
klize niz tvoje umorno lice
nepoznati ljudi daju ti smeške
i prolaze tiho niz kišne ulice
Stojaćes tako još ko zna koliko
čekaćeš nekog da dodje po tebe
da obriše kapi sa tužnoga lica
i nežno te privije uz sebe.
Нема коментара:
Постави коментар