Ko prosjak stari na kiši što stoji
za ljubavi novčić sada te molim
da ga čuvam da se ne troši
da znam koliko malo treba da te volim
Ovaj te prosjak za sreću preklinje
za jedan mali dodir što kratko traje
u večnu ljubav srcem se zaklinje
jer jedino to ima i tebi ga daje
Uzmi sad ruku tog prosjaka
pogledaj bore na dlanovima tim
uzmi srce čoveka što te moljaka
otiđi negde daleko sa njim
Idi tamo gde te sreća vodi
povedi njega kad tako te gleda
nateraj mu srce ljubav da rodi
da te napusti nikad mu nedaj.
voli ga jako
jer on te voli
Нема коментара:
Постави коментар