O sreći našoj roman se piše
med od poljubaca za mastilo biram
pogled kao olovka što se ne briše
uzdah ko papir reči da stavljam.
Spominjem ljubav koju mi daješ
sreću i život kraj tebe što traje
pišem koliko si lepa kad se smeješ
kako ti oči od ljubavi sjaje
Pisaću koliko ludo te volim
i kako te sanjam svakoga dana
u snovima zagrljene maštom nas stvaram
u javi mnogo volim te ja
Нема коментара:
Постави коментар