Gledam s balkona na periferiji grada
prozore neke u daljini što stoje
možda na nekom ti stojiš sada
i gledaš na neke balkone moje.
Prozor tvoj u daljini se skrio
sklonio od mene prelepe oči
a samo jedan prozor da se otvorio
znao bih kojem večeras ću doći.
I zalud sad sedim u tami balkona
čekam tu svetlost da znak mi da
u svetlosti toj da se pojavi ona
i digne me iz tuznoga sna.
Нема коментара:
Постави коментар