Jastuk u sobi još miriše na tebe
eh taj miris tek ubranog Jasmina
i tvoj obris još se ocrtava kraj mene
na prostirci mekoj uz vatru kamina.
A bila je kiša kada si nestala
poput sećanja dragih iz nekih davnina
nebo je plakalo za plavom kosom
i njenim slatkim mirisom od Jasmina.
I stojim na prozoru opijen od vina
tražeći neke sanjive oči
da legne opet na jastuk u sobi
i ostavi onaj miris Jasmina.
Нема коментара:
Постави коментар