Nagorela cigareta još se sa krajem bori
čaša na stolu odavno je prazna
lica požutelog od tuge i boli
posmatram život kao da je kazna.
Još je na stolici topla prostirka
i miris tvoj sobom se širi
čuju se koraci kojim si otišla
a srce nikako da se smiri
I sunce se promalja kroz mutne prozore
ruga se svetlom očcima mojim
glasovi drugih kroz glavu se roje
ime ti zovu glasovima svojim
Idi neka su ti srećni putevi svi
neka te ljubav nečija ponovo rodi
kad nismo mogli srećni biti mi
neka te neko drugi u ljubavi vodi.
Нема коментара:
Постави коментар